Kontinuitet i (ne)očekivani pobjednici

Kad se nakon svega podvuče crta, 70. Pulski filmski festival pokazao se kao manifestacija kontinuiteta. Kao i dalje najiscrpniji i najrelevantniji pregled jednogodišnje domaće filmske produkcije, od ove godine više ne samo igranog filma, jer su u konkurencije i hrvatskog filma i manjinskih produkcija uvršteni i dokumentarni naslovi. Štoviše, u objema konkurencijama dokumentarci su i pobijedili, u hrvatskoj film Veće od traume autorica Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski, a u onoj manjinskih produkcija film Dosje Labudović: Nesvrstani redateljice Mile Turajlić.

Sedamdeseto izdanje najiscrpnije i najrelevantnije smotre jednogodišnje domaće filmske produkcije / Izvor Pula film festival

Monografiju prir. Sanela Pliško i Lana Skuljan Bilić

Hrvatski filmovi opet se nisu prikazivali na drugoj kasnovečernjoj projekciji u Areni, ali je umjesto Kina Valli za tu svrhu izabrano Istarsko narodno kazalište, koje se skepticima unatoč pokazalo kao lokacija zahvalna za održavanje filmskih projekcija. Čak se i povratak festivalskog centra u Dom hrvatskih branitelja, u prostor u kojem je i nekih davnih godina bio glavni festivalski stožer, pokazao kao odličan izbor, jer je sve bilo dostupno na jednom mjestu, a filmaši kao i svi koji su profesionalno pratili festival svoje su poslove mogli obavljati bez tiskanja u bučnim kafićima i na vreloj terasi Circola, Zajednice Talijana Pule.

Neke novine koje su se tijekom prethodnih godina pokazale kao pun pogodak, jer su privukle mnogo publike, poput repriznog prikazivanja dijela programa na Brijunima, novo festivalsko vodstvo oličeno u umjetničkom ravnatelju Danijelu Peku i izborniku filmskih programa Mariju Kozini pametno je odlučilo zadržati.

Ovogodišnji novitet bio je i program Greater Adria, međunarodni program koji je nazvan prema drevnom kontinentu koji je postojao prije više od 140 milijuna godina, a u kojem je prikazano šest filmova iz kinematografija koje su Hrvatskoj bliske kulturno ili produkcijski. S obzirom na okruglu 70. obljetnicu manifestacije, dio programa bio je posvećen tome i posebno svečan, te je predstavljena monografija festivala 70 godina filma pod zvijezdama u Puli, koju su priredile Sanela Pliško iz Javne ustanove Pula Film Festival i Lana Skuljan Bilić iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Raskošno izdanje na gotovo 600 stranica formalno je druga monografija festivala, jer je prvu u povodu 25. godišnjice priredio filmski kritičar Ranko Munitić, a djelo na kojem su autorice radile pune dvije godine donosi detaljan, temeljit i bogato ilustriran pregled povijesti manifestacije. Okrugloj godišnjici bio je posvećen i dio programa Vremeplov, u kojem su se mogli pogledati neki od klasika hrvatske i nekadašnje jugoslavenske kinematografije kakvi su Martin u oblacima Branka Bauera, Događaj Vatroslava Mimice i Vesna Frantičeka Čapa. Kao gošća iz „onih“ vremena, festival je posjetila srbijanska glumica, ali i književnica i slikarica Eva Ras, koju se nekad nazivalo „damom crnog vala“ a koja je na pozornici Vespazijanove Arene dočekana ovacijama.

Nagrađene Vedrana Pribačić i Mirta Puhlovski

Ekipa nagrađenog filma Sigurno mjesto

Ocjenjivački sud u kojem su bile direktorica fotografije Tamara Cesarec, glumica Nives Ivanković, producentica Maja Popović Milojević, dramatičarka Tena Štivičić i redateljica Snježana Tribuson na prvi je pogled neočekivano nagradio neke filmove, ali već na drugi pogled te se nagrade moglo dijelom i predvidjeti. Velika Zlatna arena tako je dodijeljena izvrsnom dokumentarcu Veće od traume autorica Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski, emotivnoj i angažiranoj priči o sudbinama nekoliko žena koje su u Domovinskom ratu bile žrtve silovanja. Film je nastao tijekom održavanja programa Ja sam mnogo više od moje traume, u kojem se ženama sličnih traumatičnih sudbina godinama nudila psihološka pomoć u nošenju s posljedicama trauma, a iz sama filma vidljivo je da je davao odlične rezultate. U fokusu filma su tri žene iz Slavonije različitih sudbina, različitih karaktera, obiteljskih, socijalnih i etničkih okolnosti, a sa svime što su doživjele nose se na različite načine, i kroz samoizolaciju i autodestruktivnost. Autorice se nadaju da bi i pobjeda na festivalu mogla pridonijeti da se vrijedan i koristan program obnovi.

Zlatna arena za režiju dodijeljena je Jurju Lerotiću, autoru naglašeno tjeskobne i iznimno snažne drame Sigurno mjesto, koja je osvojila i Zlatne arene za glavnu ulogu Gorana Markovića te za fotografiju Marka Brdara. O tom se filmu u Vijencu već pisalo u vrijeme njegove kinopremijere, pa sad recimo da je posrijedi djelo u kojem se redatelj bavi tragičnim događajima iz života svoje obitelji, pokušajem samoubojstva brata i dramom koju je to izazvalo, a na način koji i publiku i kritiku osvaja iskrenošću, uvjerljivošću i autentičnošću.

Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu zasluženo je osvojila Tihana Lazović Trifunović, za rolu u drami Samo kad se smijem suscenaristice i redateljice Vanje Juranić. Autorica angažiranog dokumentarca Jesam li sretna? i feminističke egzistencijalne drame Zagreb Cappuccino za svoj drugi dugometražni igrani film nadahnula se tekstovima iz crne kronike, odnosno slučajevima žena koje su, da bi spasile vlastite živote, bile prisiljene uteći se nasilju. Priča filma je vrlo potresna, nažalost svakako i aktualna, nenametljivo angažirana, a s obzirom da se sve zbiva u Zadru, nemoguće je izbjeći asocijacije sa slučajem Ane Magaš.

Prvom domaćem dugometražnom 3D-crtiću Cvrčak i mravica pripala je Zlatna arena za scenarij, koju je uz suscenaristicu Ronu Žulj osvojio i redatelj Luka Rukavina, a zahvaljujući najvišoj ocjeni gledatelja (4,83) film se okitio i nagradom publike Zlatna vrata Pule. I o njemu je u Vijencu već bilo riječi, pa podsjetimo da je riječ o uspjeloj, maštovitoj, duhovitoj, šarmantnoj i zabavnoj varijanti glasovite La Fontaineove i Ezopove basne.

Od ostalih nagrada valja izdvojiti da se dojmljivo stilizirana urbana krimi-drama Escort, posljednji film Lukasa Nole, zadovoljila Zlatnim arenama za sporednu ulogu Krešimira Mikića i scenografiju Ivana Veljače, da su Garburi Josipa Žuvana, dobitnika nagrade Breza za najboljeg debitanta, pripale Zlatne arene za sporednu ulogu Ivane Roščić i specijalne efekte Sandrina Požežanca, da su Tragovi Dubravke Turić nagrađeni za zvuk, masku (Dubravka Premar) i montažu, koju je odradila sama redateljica, te da je Dnevnik Pauline P. osvojio Zlatnu arenu za scenografiju. Sve u svemu, nagrade su otišle u prave ruke.